Rijetka su udruženja koja su istinski usmjerena da pomognu bližnjem, onom ko je u potrebi, ko nema kome da se obrati za pomoć, a bez nekog interesa ili koristi. Jedno od takvih, koje baštini tu tradiciju jeste i podgoričko Kolo srpskih sestara „Sveti Marko”, tačnije Dobrovoljno nevladino udruženje Kolo srpskih sestara „Sveti Marko” kome je već dvije godine predsjednica Olga Stojanović.
Ono što krasi ovo udruženje formirano `90-tih godina 20. vijeka, a koje je ovog mjeseca proslavilo svoju krsnu slavu, koju obilježava isti dan kada i Podgorica, jeste da prati svijetlu tradiciju Kola srpskih sestara koja se počinju formirati tokom Balkanskih, kao i Prvog svjetskog rata. Odnosno, kako navodi Stojanovićeva, u njihovom statutu i stoji da je cilj Kola srpskih sestara „Sv. Marko” „da nastavi dobrotvornu, humanu i plemenitu djelatnost sličnih dobrotvornih organizacija iz naše prošlosti, po čemu je naš narod bio prepoznatljiv u svijetu”. A, humane ciljeve ostvaruju, dodaje Olga Stojanović, korz humanu misiju – humanitarne akcije i dobrotvorni rad, pružajući u svojim mogućnostima, odnosno svojih članica, materijalnu i moralnu, pravnu, kao i druge vrste pomoći onima kojima je potrebna. Odnosno, da svojim djelovanjem pokuša barem malo ispraviti ili ublažiti nedaće i nepravde koje snalaze ljude koji im se ne mogu sami oduprijeti, i koji ne znaju kako odgovoriti na mnoge izazove, dodaje Stojanović. Da bi ostvarile te ciljeve, kaže Stojanović, veoma rado sarađuju sa sličnim humanitarnim organizacijama, kao i društvenim institucijama, nevladinim organizacijama koje pružaju pomoć socijalno ugroženim kategorijama stanovništva kao i onima kojima je pomoć potrebna tokom školovanja ili liječenja.
- Baštinimo tradiciju nekadašnjih kola srpskih sestara, a moram reći da što se tiče Crne Gore najaktivnija su bila kola srpskih sestara u Primorju, i ona danas mogu da se pohvale da imaju najdužu kontinuiranu tradiciju, kao recimo u Herceg Novom. Mi sarađujemo sa svima njima, i mislim da u svim opštinama južnog i centralnog dijela Crne Gore postoje kola srpskih sestara, dok je na sjeveru to malo zamrlo, iako se radi na tome da se aktiviraju – kaže Olga Stojanović.
Članstvo je u Kolu na dobrovoljnoj osnovi, dodaje predsjednica Stojanović, pa mogu da se uključe žene svih profila i svih starosnih dobi, a tome je dokaz i njihovo članstvo. Jer, ističe ona s ponosom, trenutno je aktivno oko 50-ak članica, od domaćica do naučnica, ljekarki, slikarki, psihologa, profesorki...
– Ko želi da se uključi može to vrlo jednostavno učiniti ako pozove broj 067-209 - 938 ili nas kontaktira putem meila elzabibic@yahoo.com. Mjesečna članarina je simbolična, a naše prostorije se sada nalaze pri podgoričkom Sabornom hramu Hristovog vaskrsenja. Planiramo da uskoro organizujemo tokom sedmice sastanke na kojima ćemo još konkretnije definisati naše akcije – dodaje Stojanović.
Predsjednica podgoričkog Kola srpskih sestara posebno ističe:
– Posebnu pažnju posvećujemo porodici i djeci, koja su u ovim savremenim tokovima izložena raznim udarima, raslabljenju, uništavanju, koja su izložena mnogim pošastima i izazovima. Zato naročito želimo da pomognemo djeci da se školuju, obrazuju, i da pokušamo po tom pitanju da djelujemo kroz institucije sistema, jer ta pitanja treba sistemski rješavati. A naša i slične organizacije su tu da se uključe u pojedinačnim slučajevima i da na neki način pružimo pomoć ljudima kojima je najpotrebnija – kaže Stojanović. Podsjeća i da svake godine orgnizuju obilježavanje praznika Materice, gdje se angažuju i djeca i odrasli, kao i brojne kompanije da bi sve bilo kako treba.
Sarađuju sa „Čovjekoljubljem”, narodnom kuhinjom u Podgorici, ali, nedavno su proslavljajući slavu, pored toga što su pomogli tri porodice u potrebi, dali novčani priolog za pomoć u radu narodnoj kuhinji u Beranama.
– Neko može da se upita zašto tamo, jer ima potrebe za tim i u Podgorici, no, ovo je ipak glavni grad u kojem se odvijaju sve aktivnosti, pa se i do pomoći možda lakše dođe. Berane, kao opština sa manjom ekonomskom moći ima sigurno i manje mogućnosti za pomoć sopcijalno ugroženima, i zato smo odlučili da im doniramo dio sredstava – kaže Stojanović.
Napominje da će uskoro i putem tribina i stručnih predavanja svojih članica pokušati da animiraju širu javnost, a kako bi se uvidjelo koji su glavni tokovi društvenih zbivanja, a koji utiču i na članove tog društva kojima je pomoć potrebna u raznim oblicima. Ž.J.

Učiniti malo nekad je mnogo

Jedna od članica podgoričkog Kola srpskih sestara je i psiholog Elza Bibić, koja je članica sekretarijata ovog udruženja, i koja je zadužena za kontakte s medijima. Kako kaže, otkako je došla u Crnu Goru prije 12 godina, veoma je uključena u život Crkve pa je i članstvo i rad u Kolu srpskih sestara došao sasvim prirodno i spontano. Kaže da mnogi podliježu stereotipu da su članice Kola sam gospođe u godinama, iako realno, najviše ih ima. No, to je po njoj velika prednost ovog udruženja.
– Okružena sam ozbiljnim, zrelim ženama, a koje su se ostvarile, to je generacija koja je pokrčila puteve u životu, a mi smo nova snaga koja im dodaje elana, i kao spoj smo dobro organizovani i dobro funkcionišemo. Zanimljivo mi je među njima, i sigurno, jer su mirne, staložene, znaju šta hoće, ostvarene su, nastupaju bez neke tenzije i histerije i onda svaki posao s njima kao da teče – kaže Elza Bibić.
A, glavni razlog zašto je odlučila da bude članica Kola srpskih sestara jeste:
– Mislim da bih osjećala grižu savjesti da se nisam uključila. Jer, prosto vidite kuda društvo ide, i što se oko vas dešava, i ne mogu ostati neaktivna, i kakav bih ja hrišćanka bila ako se ne aktiviram u onome što mogu i zašto sam sposobna. Nisam gledala da li su uključeni mladi, stari, sposobni etc, zajedno možemo da doprinesemo da se u okviru naših mogućnosti stvari mijenjaju – kaže Bibić.